Čovečiji organizam sadrži 60% vode. Voda je neophodna svim ćelijama kao i svim organima i sistemima organa da bi pravilno funkcionisali. Za očuvanje zdravlja organizma je neophodno održavati dovoljan nivo tečnosti.

Voda se iz organizma gubi na više načina: mokrenjem, znojenjem pa čak i disanjem, što se mora nekako nadoknaditi. Rehidratacija podrazumeva nadoknadu tečnosti u organizmu i ona može biti putem pijaće vode, voća i povrća, supe ili majčinog mleka koje sadrži čak 70% vode. To znači da odojčadu nije potrebna dodatna rehidratacija.

Dnevne potrebe tečnosti različite su u zavisnosti od starosti. Odojčadu do 6 meseci je potrebno dnevno 680ml, od 6 do 12 meseci 800-1000ml a deci starijoj od godinu dana je potrebno dnevno 1100-1200 ml vode.

U letnjem periodu još više treba da pazimo na dovoljan unos tečnosti. Bebe koje sisaju nemaju potrebu da još dodatno piju i vodu, izuzev u letnjem periodu, tada im možemo ponuditi da piju vode a i dojenje možemo vršiti češće.

Bebama koje su počele i da jedu pored majčinog mleka, možemo davati vode. Unos tečnosti možemo povezati sa obrocima, tako da će beba piti tečnost najmanje pet puta dnevno, bar po decilitar ili dva.

Hidriranost beba se može pratiti i na osnovu broja potrošenih pelena, tj. koliko puta se beba upiškila u pelene. Može se reći da je beba dovoljno hidrirana ukoliko se dnevno potroši 6-7 pelena. Količina mokraće izražena u zapremini po starosnom dobu je sledeća: odojčadu do mesec dana: 150-400ml/dan, do navršenih godinu dana: 300-600ml/dan, a deci do 10 godina: 1000-1500ml/dan.

Veoma je važno da naučimo decu, da kada su žedni, piju vode. Napici koji sadrže šećer, kao ni čaj zaslađen šećerom ne mogu da zamene vodu, a pored toga štetno utiču i na zube. Često se može čuti da dete ne voli vodu i zbog toga umesto vode dobija čaj ili sok. Međutim, da li će beba piti vode ili ne, zavisi samo i isključivo od roditelja. Bebe nemaju urođenu žeđ za napicima koji sadrže šećer, one ne poznaju ukus sokova i zaslađenih čajeva, sve dok im se na da da probaju. One od rođenja poznaju samo ukus majčinog mleka odnosno ukus dohrane-veštačkog mleka, zavisno od toga da li majka ima dovoljno mleka.

Najbolja tečnost koju možemo ponuditi bebi da pije, je voda. Ako odbije da pije vode to je verovatno zbog toga što nije žedna jer je unela dovoljno vode putem majčinog mleka, dohrane, voća i povrća itd. Ako joj ponudimo neki sladak voćni napitak, što će verovatno vrlo rado piti, time je učimo na to da tečnost mora da ima sladak ukus. Posle probanog voćnog soka teško da će beba voleti vodu. Zbog toga je bitno da od samog početka naviknemo dete da voda bude prvenstveni izvor tečnosti. Najpogodnije je da beba pije čistu vodu, prokuvanu ili vodu za bebe. Vodu sa česme bi trebali da prokuvavamo i tako dajemo bebama sve do navršenih godinu dana. Flaširanu vodu za bebe nije potrebno prokuvavati. Ukoliko ste na letovanju ili putu, najbolje je da bebi dajete samo flaširanu vodu jer se time smanjuje rizik od nastanka probavnih infekcija.

Ukoliko se desi da beba povraća ili ima dijareju, tada rehidratacija postaje još bitnija. Kod beba koje se doje majčinim mlekom, već dva povraćanja u kratkom vremenu može biti sumnjiv znak da nešto nije u redu, poželjno je obratiti se lekaru i u tom slučaju se dojenje ne treba obustaviti. Kod rehidratacije starije dece je važno da dete ne pije odjednom veliku količinu tečnosti, već da pije gutljalj po gutljalj, ali često – na svakih 5 do 10 minuta. Time se smanjuje rizik od ponovnog povraćanja.

Kao prva pomoć pri rehidrataciji u kućnim uslovima mogu nam poslužiti medicinska sredstva koja služe za nadoknadu elektrolita i mineralnih soli. Ti preparati se mogu kupiti u apotekama u obliku tečnosti ili praška koji se rastvaraju u vodi i najčešće su aromatizovana da bi ih deca lakše popila.

Kod dece je zbog odnosa telesne težine i površine još bitnije da se unese dovoljna količina tečnosti. Potencijalni nedostatak tečnosti može ispoljavati neke određene simptome na koje se moramo obazrati bilo da je uzrok letnja vrućina, povraćanje ili deijareja. Na dehidrataciju reaguje i centralni nervni sistem time što postajemo malaksali i umorni, kod beba se to ispoljava pospanošću, kod dece može doći do pada koncentracije, a može se javiti i glavobolja. Takođe i mišići mogu da nas upozore na nedovoljan unos tečnosti jer se tada deca manje i sporije kreću. Pored svega toga i koža gubi na elastičnosti ukoliko se ne pije dovoljno tečnosti.

Rani znaci dehdriranosti kod beba mogu biti: tamnija prebojenost mokraće, smanjen broj potrošenih pelena (pelena se ne napuni mokraćom čak ni posle 4-6 sati), isušenost i hrapavost usana, beba postaje malaksala i razdražena.

Simptomi koju ukazuju na težu dehidrataciju kod beba su pojava podočnjaka, prohladnele ruke i noge, previše spavanja a fontanele se uvlače ka unutrašnjosti lobanje.

Ukoliko uočite neke ili nešto od ovih simptoma, najbolje da se obratite lekaru, a ako se znaci primete tokom noći obavezno odvezite dete do najbliže bolnice ili hitne pomoći.

Kao i uvek, i dehidrataciju je bolje sprečiti nego lečiti!

Uvek treba da pazimo na dovoljan unos tečnosti i ako je dete zdravo i ako je bolesno, a posebnu pažnju treba da posvetimo tokom vrelih letnjih dana.

Dojenje odojčadi do šestog meseca života se preporučuje po potrebi, a posle navršenih šest meseci im možemo i više puta dnevno nuditi vode.

Ne smemo zaboraviti ni tinejdžere, koji vrlo često upadnu u zamku energetskih napitaka i popularnih gaziranih pića, zbog toga moramo i njih pomenuti i opomenuti ih da redovno piju vode.

A mi kao odrasli i rodetelji treba da poslužimo deci kao uzor, pijmo vodu dovoljno često!

Kristina Lenđel, medicinska sestra-savetnik